Đakovački rezovi predstavljaju karikature Mirka Kladarića

U subotu, 30. lipnja 2018. godine u 10 sati na đakovačkom korzu očekuje Vas sjajna izložba karikatura našeg poznatog Đakovčanina, Mirka Kladarića.

Mirko Kladarić, poznati đakovački novinar na radiju i u tiskanim medijima, urednik, kulturni djelatnik, književnik, voditelj kulturnih i zabavnih priredbi, karikaturist, crtač stripova, sakupljač narodnih običaja, pjesama i zanimljivosti iz hrvatske i đakovačke povijesti… rođen je 13. kolovoza 1946. godine, a umro je 7. kolovoza 2000. Mirko je bio “mali, veliki čovjek”, osoba koja je neumornim djelovanjem zadužila svoj grad, odnosno svojim djelovanjem je činila da Đakovo bude više grad: Mirko je pokrivao mnoge “nepokrivene“ segmente gradskog kulturnog života i na mnogim poljima je bio prvi ili među prvima, među ostalim i na polju karikature i stripa. Iako je živio kratko, Mirko nije zaboravljen. Najveće zasluge za to ima njegova obitelj, posebno sin Mario koji se brine o ostavštini, ali i njegovi prijatelji i suradnici, poput Mare Živković koja je bila pokrenula lijepi memorijal posvećen Mirku Kladariću na kojem su nastupali brojni sastavi, pjevači i pjevačice i prisjećali se Mirka uz njegove tekstove, koje je odabirao pisac ovih redova. Kao zanimljiv dio programa prvog koncerta posvećanioga Mirku 2012. godine, objavio sam, u suradnji s Mariom Kladarićem koji je prikupio materijale, knjižicu karikatura i stripova pod nazivom Izabrane karikature pod nazivom – Mirkovi kvadrati vedrine, sugerirajući da su vedrina, blagi, topli, čovjekoljubni i Đakovoljubni humor glavna osobina njegovih „kvadrata“, bilo karikaturističkih bilo stripovskih. Mirko je uvršten i u jednu stripovsku antologiju Slavonski strip crtači ( Osijek : Udruga ljubitelja stripova Stripos, 2012. ), što pokazuje da su mu radovi poznati i izvan loklanih granica.

Javno djelovanje Mirko Kladarić započinje u dječačkim danima kada u svojoj Pašenici priređuje i izdaje 49 rukopisnih brojeva Pašeničkih novina koje sam ilustrira crtežima, karikaturama i stripovima. Riječ je uglavnom djetinjim, maštovitim i tehnički nevještim pokušajima, ali i takvi naznačuju u kojem će se smjeru kretati Mirkova crtačka karijera. Đakovčani, ipak, Mirka Kladarića ponajprije znaju po njegovom djelovanju na Radio Đakovu, na kojem se zapošljava 1963. gdje je kao spiker i urednik mnogobrojnih emisija radio do 1994. Mnogi još sa sjetom pričaju o Mirkovim emisijama, ponajviše o onoj “Vi birate, mi emitiramo”, jednoj od prvih kontakt emisija u Slavoniji koja je godinama bila najslušanija radijska emisija u Đakovu pa i šire. Mirko je radijski eter obilježio ne samo voditeljskim i uredničkim umijećem već i iznimno markantnim i ugodnim glasom.

Nakon odlaska s Radio Đakova zaposlio se u Centru za kulturu kao animator kulture, ali i je dalje ostao vezan uz radio, kao suradnik Hrvatskog radija Osijek i Hrvatskog radija Zagreb, pripremajući priloge iz slavonske narodne baštine. U svojoj dugogodišnjoj karijeri, između ostalog, Mirko Kladarić bio je voditelj “Đakovačkih vezova”, član uredništva “Revije Đakovačkih vezova”, predsjednik, pa počasni predsjednik KUD-a “Sklad”, dopredsjednik Matice hrvatske Đakovo… Zaljubljenost prema slavonskoj narodnoj baštini i književnosti Mirko Kladarić pokazao je i objavljivanjem prvog đakovačkog stripa prema motivima Reljkovićevog Satira iliti divljeg čovika. Pred kraj Mirkova života, 1999., izašla i njegova, vrlo zapažena, knjiga pjesama i priča za djecu Povratak u djetinjstvo. Prerana smrt nije dopustila Mirku Kladariću da dovrši svoju novu knjigu pod naslovom Šokac u bilom svitu koju su članovi Matice hrvatske u počast na svoga potpredsjednika i sve ono što je učinio za kulturu grada Đakova objavljuju u trećem Zborniku Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara. Posmrtno, prije deset godina (2002.) đakovački ogranak Matice hrvatske objavio je knjigu Mirka Kladarića Divani Joze Đakovačkog, koja je osim izabranih kolumni objavljivanih tijekom devedesetih godina XX. stoljeća u Đakovačkom glasniku sadržavala i do tada neobjavljene kratke priče pod nazivom To more u nama, a na koncu knjige objavili smo, urednici knjige, prof. Miro Šola i ja, nekoliko Mirkovih karikatura. Već tada je postojala ideja kako bi bilo dobro ponovno objaviti izbor Mirkovih karikatura, napose onih objavljenih u Đakovačkom glasniku i ta ideja je realizirana tek nakon deset godina u knjizi Izabranih karikatura (2012.).

Ova se knjiga nastavlja na Đakovački almanah – humor, brošuru koju je Mirko Kladarić objavio 1990., u izdanju SAKUD-a Općine Đakovo, a uredio ju je Josip Vinkešević. U tom je almanahu, na 32 stranice, objavio je izabrane karikature koje je crtao od 1963. do 1990., a koje su lijep presjek njegovog dotadašnjeg rada, kako stilski, tako i tematski. Osim Mirkovog zaštitnog znaka i alter ega koji najbolje održava njegove životne stavove – Joze Đakovačkog – koji dominira almanahom – upoznajemo i neke druge njegove junake koji u serijama karikatura prikazuju određeni milje – vojnik Tale nastao je u vrijeme služenja vojnoga roka u bivšoj JNA, učenik Oto prikazuje školski svijet u kojem je jedan od najvećih problema duga kosa, a čika Rudi se ponajviše bavi u socijalizmu omiljenom temom birokracije. No, ni jedan od tih junaka nije tako životan i tako «đakovački» kao Mirkov Joza, Đakovčanin s likom Vilike Rajbla i duhom Mirka Kladarića, koji krpa kraj s krajem svakoga mjeseca, koji se bori s društvenim nepravdama, pliva kroz život zajedno sa ženom i djecom, zaljubljen u đakovačke nogometne klubove, Vezove, dobro jelo i pilo, u Slavoniju i u svoje Đakovo. Joza nastao 1970. na stranicama Đakovačkog lista) je uspješno preživio ispit vremena i najuspješniji je Mirkov karikaturistički rad. Njegov je humor dobroćudan i dobronamjeran, ali uvijek iznimno oštrouman i godine koje su prošle ne oduzimaju počesto ništa na aktualnosti pojedinih karikatura. Povijest đakovačke karikature nije do sada ozbiljnije istraživana iako je jasno da u je brojnim novinama koje su u našem gradu objavljivane u posljednjih stotinu i šezdeset godina od pojave prvih rukopisnih (!) novina Svećenik moralo biti i karikatura jer je to vrijeme procvata tiskanih medija i karikatura. Prva poznata hrvatska karikatura Mađaron u kolijevci objavljena je 1846., a kontinuirano objavljivanje karikatura u tisku, koje se održalo do danas, počelo je 1862. s prvim hrvatskim humorističnim listom, varaždinskim Podravskim ježom. U drugoj polovici 19. stoljeća izlaze brojni pravaški humoristično¬satirični listovi, u časopisima sudjeluju strani i domaći autori, a Ferdo Quiquerez prvi je školovani umjetnik za kojega se pouzdano zna da je radio i karikature (u Biču). U tisku dominiraju politički i nacionalno obilježene karikature,
a krajem 19. stoljeća pojavljuju se i strip¬karikature preko cijele stranice, odnosno one koje tematiziraju sport i žensku emancipaciju. Sam pojam karikatura u hrvatskom jeziku označava crtež koji jednostavnim potezima prikazuje bitne, obično slabe osobine i najuočljivije vanjske crte osobe, događaja, pojava itd., tako da ih namjerno pojača i istakne da djeluju smiješno (prisno, vedro, ili satirično). Sekundarno značenje je pejorativno, označava nešto potpuno promašeno u svojoj vrsti, iskrivljena ili smiješna slika čega [karikatura vlasti]; nakarada, ruglo…

Burnih devedesetih, dok su grmjeli topovi, muze karikaturizma (ako takve postoje) za Mirka nisu šutjele, čak se čini kako oslobođen stega jednostranačja, još uspješniji i duhovitiji kada crta đakovačku svakodnevnicu ratnih i poratnih godina. Stvara i novi lik, Zuzi Cajtunga, prema pokojnom Zuziju – Zuzjaku – ondašnjem kolporteru Đakovačkog glasnika, koji mu je odlično poslužio za niz uspješnih karikatura. Uz Mirka u Đakovačkom glasniku objavljuje karikature i Rajko Teodorović Ryan, po mnogočemu Mirkov punopravni nasljednik, autor stripa Lažna novčanica.

Nažalost, teška bolest je Mirka krajem devedesetih godina XX. stoljeća polako udaljavala od novinarstva, pa tako i od karikature. Crtao ih je sve rjeđe, ali nije odustajao do same smrti. Kako one nisu samo šaljive Mirkove dosjetke, već i istinka slika jednog vremena, mislimo da će čitatelji i danas uživati u njima, u ujevićevskoj «kristalnoj kocki vedrine», odnosno «karikaturističkim kvadratima vedrine» koje nam je Mirko ostavio. Zapravo, da nam nije ostavio ništa drugo, osim tih kvadrata s Jozom Đakovačkim – našom, đakovačkom slikom i prilikom u drugoj polovici XX. stoljeća – bio bi nezaobilazan u đakovačkoj kulturnoj povijesti.

Mirko Ćurić, prof.
Dopredsjednik Društva hrvatskih književnika